Moje omiljeno brdo u sred ravnice “Fruška gora“ 😀 Čini mi se da sam obišla sva jezera i sve manastire na Fruškoj gori. Ako ima još, koji manastir, koji vredi posetiti, pišite u komentar. 😉
Ovoga puta smo pronašle blago malo dalje od Fruške gore, u mestu Erdevik. Naselje Erdevik je poznato po vinarijama, jezerima i manastirima, ali i po našoj slavnoj glumici Miri Banjac. Glumica je rođena u ovom seocetu 1929. godin. Odlični razlozi za posetu i obilazak okoline.
Do mesta smo išli već utabanim putem, pored Fruške gore. Sinula nam je ideja da možemo da obiđemo još jedno mesto koje nam je bilo obeleženo na mapi. Na putu ka Ledničkom jezeru, skrenule smo na ne tako dabar put. Uz malo napora, izašle smo uz brdo, parkirale auto pored obližnjih kuća i prošetale do manastira Savinac.
Savinac
O samom manastiru se zna veoma malo, gotovo ništa. Samo poreklo srednjovekovnog hrama nije tačno utvrđeno. Episkop sremski Vasilije je ovu svetinju proglasio manastirom Svetog Save, čime je i 2017.godine započeo njegovu obnovu. Pored ostataka manastira se nalazi zvonik i drvena kućica. Oko zidina manastira je postavljena skela, predpostavljam da su radovi u toku, ali da se rade polako, koliko finansijski mogu da priušte. Unutar zidina su postavljene ikone svetog Save, a na ulazu se nalaze ikona svetog arhangela Gavrila i svetog arhangela Mihaila. Iako su ostale samo zidine, manastir odiše mirom i posebnom lepotom. Jedan je od manastira koji bih opet posetila.
Vraćamo se nazad na poznati deo puta, prolazimo Frušku goru i nastavljamo ka naselju Erdevik. Moram da naglasim da putevi baš i nisu sjajni, a i Zarina uvek ima zanimljive ideje, pa na kraju završim u blažoj varijanti na makadam putu (letnjem putu), ili njivi – livadi. 😀
Banoštor
Na putu do jezera i manastira koja smo imali u planu posetiti, prošle smo pored jedne zanimljive građevine koju smo morale pogledati izbliza. Na severnom sremu, uz obalu Dunava, smešteno je seoce Banoštor.
Selo je dobilo naziv po tvrđavi u čijoj blizini je nastalo. Ovo seoce se smatra jednim od najstarijih sremskih naselja. Prvi spisi o naselju su iz 12.veka, a u neposrednoj blizini ili čak na mestu Banštora, postojao je rimski grad. Na glavnom putu kroz selo, uz samu reku, smeštena je crkva Svetog Rudolfa. Ova zanimljiva građevina je počela sa izgradnjom 1910.godine, a završena je 1914. Crkvu je izgradio grof Rudolf Chotek. Sobzirom da je većina stanovništva ovoga sela bila nemačkog porekla, po završetku Drugog svetskog rata, crkva je počela da se urušava. O crkvi nažalost niko ne brine, tako da leti ne možete ni prići, od trave i šiblja. Uspele smo da osmotrimo i slikamo objekat malo izdalje, ali možda navratimo i u neko drugo doba godine, kada nema toliko trave ili se neko ipak odluči da sredi ovu istorijsku baštinu.
Manastir Kuveždin
Stigle smo na sledeću destinaciju. Manastir Kuveždin je smešten u dolini, okružen šumom sa tri strane, a duž manastira protiče potok Jaroš. Ovaj manastir zaista ima zanimljivu istoriju, kojoj sam morala posvetiti pažnju.
Manastirska crkva posvećena je svetom Savi i svetom Simeonu, a manastirska slava je Preobraženje. Prvi spisi o manastiru su pronađeni u doba turske vladavine 1566 – 1569. godine. Manastir Kuveždin je imao istog tvorca i iste majstore koji su ga podizali, kao i manastir Šišatovac. Osnivač ova dva manastira je poslednji srpski despot, despot Stefan Štiljanović i vojvoda Teodor. Manastir je pred kraj turske vladavine opusteo, a sačuvao ga je od rušenja Mitropolit Beogradski i Sremski Pajsije sa Igumanom šišatovačkom Kirilu, koji je sa svojim bratstvom otkupio zapustele manastire u okolini.
Stara crkva manastira zamenjena je novom 1816.godine. Ikonostan za staru crkvu oslikavao je Janko Halkozović, a za novu Pavle Simić. Pre Prvog svetskog rata, manastir je bio veoma bogat, osim dragocenih stvari iz vremena vitezova i drugih starina, manastirska biblioteka je čuvala 500 raznih dela, od kojih je bilo 19 srbulja (knjige na starosrpskom jeziku), 15 pisanih i 4 štampane. Posle prvog svetskog rata, manastir ostaje bez većeg dela imanja i u veoma teškim uslovima. Posle rata manastir se menja iz muškog u ženski, na čelu sa igumanijom Melanijom Krivokućanin. 1930. godine manastir broji preko 50 monahinja, što ga je činilo najvećim u Srpstvu.
U Drugom svetskom ratu dolazi do ponovnog uništenja manastira. Objekte je zauzela vojska, a monahinje su uhapšene i odvođene u logor. Iz logora su puštene, zahvaljujući ruskoj monahinji Gračevoj. Manastir je za vreme rata korišten kao sklonište za vojsku, u kojoj je boravilo oko 120 vojnika ustaške vojske. Dok su sve dragocenosti iz tog manastira sklonjene. Do uništenja manastira je došlo kada su se sukobile ustaška i partizanska vojska. 1944.godine je minirana crkva, konak i zgrade u sklopu crkve. Nakon rušenja crkve, monahinja Jelena je u pokušaju da sačuva ikone (preostalo blago crkve), izgubila život. Posle Drugog svetskog rata, manastir ostaje opustošen, a tadašnja vlada oduzima preostalo imanje manastiru. Manastir se 1990.godine stavlja pod zaštitu, kao spomenik kulture, a 1997.godine počinje njegova obnova. Manastir Kuveždin je postavljen kao muški manastir sa nastojateljem ocem Varnavom Lukićem. Sobzirom da je u manastiru zabranjeno slikanje, detalje manastira možete pogledati na sajtu.
Jezera
Kod mesta Erdevik se nalaze dva jezera koja smo posetile. Jezero “Bruje” nam je privuklo pažnju zbog samog imena, Bruje – Brujeria (vračanje), Bruja(veštica). Ko o čemu, mi o čaroliji. 😀 Jezerce je zaista simpatično i čisto (to je ono što prvo zapazim). Prvi deo jezera je za kupače, a ako prošetate malo dalje, možete naći mesto za svoju prikolicu i pecarski štap. Mada smo dobile informaciju da ovo jezero baš i nema ribe, kako se priča. Jedan stariji bračni par nam se požalio da su slabo šta upecali, a i da se o jezeru ne brinu adekvatno. Naime ribe nema, jer je niko ne hrani, a kako se meni čini,slabo ga i čiste, sobzirom da je osim dela za kupanje, ostali deo jezera zarastao. Ali zato ono što ne bi trebali da seku, a to su šume, to je prilično opustošeno. Tako da baš i nismo pronašle čaroliju na ovom jezercetu.
Kad smo već tu, odlučile smo da obiđemo i jezero Moharač. Ovo jezero definitivno nije ostavilo pozitivan utisak. I ako ste baš u prolazu, obiđite jezero Bruje, tu barem imate mesto da se odmorite i odmeditirate, ali jezero Moharač zaista ne nudi ništa.
Malo razočarane u našu današnju avanturu, gledale smo put za nazad ka Novom Sadu, al ismo srećom ipak odlučile da svratimo do manastira Šišatovac, koji nam je bio usput.
Šišatovac
Manastir Šišatovac se nalazi u blizini mesta i izvora Remeta, po kome je i sam nosio naziv Remetica. Prvobitna crkva je bila posvećena Svetom Nikoli. Početkom 16.veka monasi manastira Žiča na mestu stare crkve grade novu, posvećenu rođenju Presvete Bogorodice.
U drugoj polovini 16.veka manastiru se menja ime u Šišatovac. Manastir Šišatovac i Kuveždin, osim što imaju istog tvorca, imaju i veoma sličnu istoriju. Za vreme turaka su proživljavali istu sudbinu i napore da se očuvaju. Osim Svetog Stevana Štiljanovića, čije mošti su bile smeštene u crkvi do 1942.godine, za manastir su se zalagali i episkop Vršački Vićentije Popović. 1718.godine postaje monah, zatim 12 godina kao iguman i 24 godine kao arhimandrit. Sve do 1774.godine kada postaje vladika u Vršcu. Još jedna važna ličnost za ovaj manastir je arhimandrit šišatovački Joankije, koji je 1689.godine otišao u Rusiju da bi prikupio prilog za manastir. Iako su ga zadržali tamo i dali mu manastir u Černigovskoj eparhiji, slao je često poklone manastiru, sve do svoje smrti 1725.godine.
Ono po čemu se ovaj manastir razlikuje od ostalih na Fruškoj gori, jeste veličina crkve i barokni stil. Kapela posvećena Svetom Petru i Pavlu sagradio ju Trifun Isaković 1750.godine. Osim kapele koja odiše barokom, prozori na crkvi, izgrađeni u gotskom stilu su jedini primer takve građevine na Fruškoj gori.
Manastir kroz istoriju
Od 1812 do 1824. Godine manastir je na čelu sa arhimandritom Lukijan Mušicki pretvoren u stecište najznačajnijih predstavnika srpske intelektualne elite. Posle pada srbije, u manastiru su boravili Vuka Stefanović Karadžić i Filip Višnjić. Tu su se rodile najlepše pesme koje je Vuk zapisao. U manastiru Šišatovac su sahranjeni vladika vršački Vićentije Petrović i arhimandrit Petronije Trbojević, doktor prava i bogoslovije (sin Tesline sestre Angeline). U manastirskoj biblioteca, osim starih rukopisa i knjiga su se čuvala i pisma Nikole Tesle, koja je slao iz Njujorka svome sestriću.
1941.godina je i za manastir Šišatovac bila pogubna, kaluđere su odveli u logor, gde su mučeni, a neki od njih i ubijeni. Manastir je za vreme rata opustošen, dragocene stvari su pokradene, a manastir je porušen.
Manastir je trenutno u dobrom stanju, crkva hrama rodjenja Presvete Bogorodice je obnovljena, kao i kamena kapela Svetih apostola Petra i Pavla. Nažalost, nismo mogli da vidimo unutrašnjost crkve, jer je zaključana. Ali je dvorište i sam manastir spolja predivan. Manastir je postavljen kao muški manastir, na čelu sa igumanom, jeromonah Andrej Nenić. Posvećen je prazniku Maloj Gospojini.
Manastir Petkovica
Ovo je jedan od manastira, gde prosto poželite da sednete i uživate u miru koji vas okružuje.
Do manastira se stiže putem koji vodi pored manastira Šišatovac. Manastir je osnovala udovica Stefana Štiljanovića, despotica Jelena u 16.veku. Posvećen je Svetoj Petki. Jedan je od retkih manastira koji je kroz vekove zadržao svoj provbitni izgled. Jedino je drveni zvonik u 18.veku zamenjen zidanim. Manastir je ukrašen freskama igumana Akakija. Kao i manastir Šišatovac i Petkovica je obnovljena od strane kaluđera iz manastira Žiča. Petkovica je uvek bila deo Šišatovca. Zajednički iguman je boravio u Šišatovcu, a dvojica kaluđera su održavali i boravili u Petkovici.
Manastir je stradao tokom Drugog svetskog rata. Od sveg manastirskog blaga, ostao je rezbareni krst sa ikonostana (podignut 1735.godine) i dve ikone, koji su kasnije premešteni u muzej Srema. Manastir je tek 1927.godine obnovljen. Radovi na manastiru su nastavljeni 1981.godine. A vojska je napravila put do manastira, dovela struju i iskopala bunar i jezero, koje služi kao ribnjak. Manastir je počela da obnavlja monahinja Antonina.
Manastir zaista ima posebnu draž. A najlepši deo je svakako izvor vode, sa pogledom na ribnjak. Crkva je sa spoljne strane renovirana, ali unutrašnji zidovi još nose istoriju.
Hvala Vam na svim detaljima i na prelepom blogu! Zračite pozitivnom energijom i kroz tekst… Svaka čast za ovu predivnu šetnju i ispunjen dan. Samo Nastavite…
Hvala 🙂